General Blaž Kraljević

Dana 9. kolovoza 1992. godine u Kruševu kraj Mostara dogodio se zločin u kojem su od strane HVO-a ubijeni zapovjednik HOS-a Hercegovine Blaž Kraljević, hrvatski domoljub i politički emigrant koji se iz Australije vratio u Domovinu da bi se borio za svoju matičnu domovinu (prije Australije bio je u Njemačkoj), te 8 vojnika HOS-a koji su ga toga dana pratili u Mostar (imena će biti navedena u nastavku), a ubojstvo se dogodilo na njihovu povratku za Ljubuški, gdje se nalazio Ratni stožer HOS-a za Hercegovinu. U sljedećem tekstu pokušat ćemo opisati što se dogodilo toga dana prije 33. godina.

Nakon što su postrojbe HOS-a zauzele dijelove općine Trebinje 7. 8. 1992., Blaž Kraljević pozvan je na sastanak s Matom Bobanom, predsjednikom ”Hrvatske zajednice Herceg-Bosna” u Mostar, na koji je išao s pratnjom dana 9. 8. 1992. Generala Kraljevića je na mjesto sastanka odveo Vinko Martinović Štela. Na sastanku je Mate Boban zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su “oni svi balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa”.

Tražio ga je i da se podredi vodstvu Herceg-Bosne. Na sastanku je (navodno) bio i Bruno Stojić, ministar obrane Herceg-Bosne. Kraljević je odbio oba zahtjeva te rekao da ne priznaje ni Herceg-Bosnu ni Bobana za predsjednika. Nakon toga, održao je govor pred novinarima u mostarskom hotelu “Ero” gdje je kritizirao tadašnjeg predsjednika RH Franju Tuđmana i Matu Bobana, te najavio ustrojavanje zajedničkog zapovjedništva HOS-a, HVO-a i Armije BiH.

Poslije toga vozila HOS-a krenula su natrag za Ljubuški, gdje se nalazio ratni stožer HOS-a za Hercegovinu. U Kruševu, nedaleko Mostara, u naselju Glamuzina kuće, vozila HOS-a zaustavljena su od Vojne policije HVO-a. Čim su vozila zaustavljena na njih je otvorena vatra. Kraljević i njegova pratnja zasuti su paljbom iz automatskih pušaka, a na vozila je ispaljeno oko 2000 metaka. Svi HOS-ovci su pobijeni, a među njima i sam Kraljević.

Još je svakom od njih naknadno ispaljen metak u glavu od strane Ivana Andabaka. Samu likvidaciju (u zasjedi) Kraljevića i njegove pratnje “odradili” su vojnici Antiterorističke jedinice Kažnjeničke bojne HVO-a, njih 15, pod zapovjedništvom Mladena Naletilića Tute. Nakon ubojstva, tijela ubijenih HOS-ovaca odvedena su u Široki Brijeg u Duhansku stanicu tj. u zapovjedništvo Kažnjeničke bojne. Zatim su ubačena u kombi s namjerom da ih se odvede do mora, prebaci u motorni čamac a potom baci u more pod okriljem noći.

Kombi je krenuo dolinom Neretve, u pravcu Ploča. Na vojnim i policijskim punktovima nije zaustavljan. Međutim, u popodnevnim satima kombi je stao na semaforu u Splitu, a jedan policajac primjetio je curenje krvi iz njega. Kako je lokva krvi postajala sve veća, prišao je vozilu a vozač je istog trena pobjegao. Policajac je otvorio vrata te vidio devet tijela u crnim odorama. Tijela ubijenih HOS-ovaca prevezena su pod strogom policijskom pratnjom na odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. Ondje se na liječenju nalazio Stanko Primorac Ćane (zapovjednik HOS-a Hercegovine poslije ubojstva Kraljevića) koji je odmah identificirao Blaža Kraljevića.

Nakon likvidacije Kraljevića i pratnje postojala je opasnost od sukoba HVO-a i HOS-a, odnosno hrvatskog građanskog rata u BiH. Tako je 10. kolovoza 1992., odmah nakon masakra, u Grudama održan sastanak predstavnika HVO-a i HOS-a. HVO su predstavljali Mate Boban, predsjednik “Herceg-Bosne”, general Slobodan Praljak, načelnik glavnog stožera HVO-a i Vice Vukojević, HOS general-bojnik Ante Prkačin, načelnik ratnog stožera HOS-a, bojnik Krešimir Pavičić Pava i bojnik Stanko Primorac Ćane, privremeni zapovjednik HOS-a Hercegovine.

Na tom sastanku ništa nije učinjeno radi smirivanja odnosa HOS-HVO. Vice Vukojević je otvoreno tražio od predstavnika HOS-a da se HOS rasformira u roku 24 sata a ljudstvo prijeđe u HVO, a prema kazivanju Primorca bio je najbezobrazniji na sastanku i otvoreno zaprijetio da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika sa oznakama HOS-a, ili će svi završiti kao Kraljević. Nikakav dogovor nije postignut.

Dana 23. kolovoza 1992. Ante Prkačin sastaje se s Matom Bobanom u Grudama, gdje je potpisao sporazum kojim je HOS rasformiran. Prkačin je zbog toga isključen iz HSP-a. Treba napomenuti i da je Ivica Primorac, zamjenik Blaža Kraljevića, dva dana pred ubojstvo Kraljevića i pratnje napustio HOS i pobjegao Bobanu u Grude. Blaž Kraljević nazvao je dva dana prije smrti u Zagreb Dobroslava Paragu, osnivača i vrhovnog zapovjednika HOS-a te predsjednika HSP-a, i pitao je li došao Ivica Primorac i je li još uvijek u Zagrebu, no on tamo nije bio, nego se naknadno saznalo da je isti otišao Mati Bobanu, vjerojatno radi dogovora oko akcije protiv Kraljevića.

Primorac je otuđio te odnio sa sobom i svu dokumentaciju iz Ratnog stožera HOS-a, što sve ukazuje da je i on bio jedan od možebitnih organizatora ubojstva. Primorac je u HVO-u vrlo brzo postao zamjenik načelnika Glavnog stožera HVO-a. Zanimljivo je ovdje spomenuti i to da je u osmrtnici Blažu Kraljeviću i suborcima objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji od obitelji Blaža Kraljevića 15. kolovoza 1992. naveden jedan citat, koji govori o tome kako su se vlastodršci dogovorili da ih smaknu, te da su našli ”Judu iz Tihaljine”, koji ih je izdao (Primorac je iz navedenog mjesta).

Nešto poslije ovoga zločina, u zagrebačko sjedište HSP-a došao je na razgovor s Paragom Merim Galijatović, koji je bio pripadnik Kažnjeničke bojne. Galijatović je tada ponudio Paragi informacije o ubojstvu te video-kazetu sa snimkom ubojstva. Galijatović je priznao da je sudjelovao u ubojstvu, da su za potrebe ubojstva na punkt u Kruševo bile dovučene tri protuzrakoplovne strojnice, kao i da je svaki od atentatora dobio od Tute po 5000 njemačkih maraka.

General Armije BiH i zapovjednik HOS-a Hercegovine Blaž Kraljević i HOS BiH (u kojem su se zajedno borili Hrvati i Muslimani) Protivili su se podjeli BiH po pregovorima Tuđman – Milošević iz Karađorđeva i Tikveša. Blaž Kraljević je dana 9. svibnja 1992., tri mjeseca prije smrti, uputio proglas stanovništvu BiH, pogotovo Hrvatima i Muslimanima, da ne uzimaju u obzir dogovore i pregovore Mate Bobana i Radovana Karadžića oko podjele BiH, a vojnike HVO-a da stanu pod zapovijedanje HOS-a te da se u suradnji sa TO BiH oslobodi cijela BiH.

U svemu ovome leže razlozi ubojstva njega i pratnje, dana 9. kolovoza 1992. U Kruševu kraj Mostara su toga dana u zasjedi Tutine Kažnjeničke bojne HVO-a ubijeni Blaž Kraljević i 8 vojnika HOS-a iz njegove pratnje: Osman Maksić, Rasim Krasniqi, Šahdo Delić, Marko Stjepanović, Gordan Čuljak, Ivan Granić, Mario Medić i Vinko Primorac. Mnogi smatraju da su ovaj zločin i ubojstvo izvršeni su po zapovjednom lancu Tuđman – Gojko Šušak – Mate Boban – Bruno Stojić – Valentin Ćorić – Milivoj Petković – Ivan Andabak – Mladen Naletilić Tuta.

Bruno Stojić – Valentin Ćorić – Blaž Kraljević sahranjen je 14. kolovoza 1992. u rodnom mjestu Lisice (kraj Ljubuškoga) a vodstvo HSP-a posmrtno ga je unaprijedilo u čin krilnika HOS-a (najviši čin u HOS-u), a ubijene suborce u činove pukovnika HOS-a. Dobroslav Paraga je na sudovima (Međunarodni/RH/BiH) podnio kaznene prijave protiv Brune Stojića, Valentina Ćorića, Ivana Andabaka u M. N. Tute, radi osnovane sumnje da su organizirali i izveli ubojstvo Kraljevića i pratnje, no do danas ništa nije učinjeno ni pokrenuto po tom pitanju.

Za napomenuti je kako su tjedan dana prije ubojstva, 2. kolovoza 1992. u Hrvatskoj održani predsjednički i parlamentarni izbori, ali su bili dobrim dijelom krivotvoreni od strane HDZ-a na štetu HSP-a i predsjedničkog kandidata Parage (tisuće glasova na njegovo ime su uništeni i bačeni u smeće, a dobar dio je pronađen u kontjneru na zagrebačkoj Trešnjevci).

Prema iskazu Ediba Buljubašića, u to vrijeme pripadnika HOS-a i dozapovjednika logora Dretelj (danas služi kaznu za više ubojstava nevezanih uz rat), koji je toga dana (9. kolovoza) bio s Kraljevićem u Mostaru, po dolasku u Mostar oko 9 sati i 30 minuta, Kraljević i njegovi HOS-ovci prvo su se uputili u komandu HOS-a, koja je bila u bivšem stacionaru JNA. Mostarskim HOS-om zapovijedao je Željko Martinović, uz njega je bio i Vinko Martinović – Štela (Štela je kasnije zajedno sa Mladenom Naletilićem Tutom osuđen u Haagu zbog zločina nad Bošnjacima).

General Kraljević ih je pozdravio te su ušli u zgradu na sastanak. Tema je bila da se HVO stavi pod zapovijedanje HOS-a a Kraljević je rekao i da će uskoro postrojba HVO-a ”Stjepan Radić” iz Ljubuškog prijeći u HOS-a. Na sastanak su stigli zapovjednici HVO-a Mostar, a Kraljević je govorio o tome kako Tuđman, Tuta i Boban surađuju sa Karadžićem, da je HOS već na ulazu u Trebinje, te da HOS u tome cilju treba i podršku HVO-a. Rekao je i da će HOS i Armija BiH biti pod zajedničkim zapovjedništvom te da im se treba pridružiti i HVO, a tko to odbije, smatrat će se izdajnikom.

Kraljević je nakon toga održao i konferenciju za novinare u mostarskom hotelu ”Ero” gdje je rekao manje-više isto; najavio je ustrojavanje zajedničkog zapovjedništva HOS-a, HVO-a i Armije BiH, kritizirajući Tuđmana i Bobana. Pri povratku iz Mostara za Ljubuški gdje se nalazio Ratni stožer HOS-a za Hercegovinu, u Kruševu, u zaseoku Glamuzina kuće Kraljević i njegova pratnja od 8 HOS-ovaca dočekani su i izrešetani sa od strane Kažnjeničke bojne HVO-a, a još jednom ponavljamo kako je svakom od ubijenih naknadno ispaljen metak u glavu od strane Ivana Andabaka. Vozilo u kojem je bio Buljubašić toga dana se po njegovu iskazu u povratku iz Mostara pokvarilo, pa su tako on i drugi iz tog vozila izbjegli smrt. Kada su popravili kvar i krenuli da stignu Kraljevića, ubrzo se čula pucnjava:

”Bio sam šokiran prizorom ispred nas: na oko 200-300 metara 20-ak maskiranih vojnika trče oko ona naša dva auta koja su bila prva u koloni i pucaju po njima sa svih strana, uz dreku. U jednom trenutku sam vidio kako generalov vozač pokušava da okrene Toyotu, pošto je sletio sa asfaltne ceste na lijevu stranu. Tu staje i vidim kako iz nje izletje HOS-ovac Osman i pada uz prometni znak, dok maskirani vojnici koji su na glavi imali kape fantomke, bez prekida, pucaju po njemu i po oba vozila.

Sve se to događalo na punktu Kruševo – Krivodol, na kojem su uvijek bili vojnici HVO-a. Ispred punkta, na oko 50 metara, na cesti je stajao popriječen kombi, a pored njega dva naoružana maskirana vojnika. Sve se odvijalo veoma brzo, tako da smo sva četverica bili ukočeni od šoka. Prvi sam se pribrao i panično naredio vozaču da vozi na rikverc jer su ona dva vojnika već dizali puške na nas. Dok je vozač vozio cik-cak na rikverc začula se rafalna paljba od strane onih dvojice vojnika na nas. Brzo smo zašli za krivinu, i tada sam naredio da okrenu vozilo za Mostar i tamo me čekaju; a ja sam sa puškom u ruci potrčao iz auta do krivine (…) Zalegao sam uz obalu i opet me šokirao prizor ispred mene: napadači nose za ruke i noge neke od ubijenih HOS-ovaca, a neke vuku po cesti i bacaju ih u furgon kamiona (kabina plave, a furgon bijele boje) koji je stajao na cesti. Vidim kako, uz urlike, izvlače generala Blaža Kraljevića iz Toyote, vuku ga po cesti, šutaju i udaraju kundakom puške.

Sve se odvijalo velikom brzinom. Zatvorili su stranice furgona, gdje su, pored osam ubijenih HOS-ovaca, ubacili i generala Kraljevića, te su krenuli cestom za Čitluk. Za furgonom iza one kučice, izađe Zastavin kamion sa plavom ceradom i u njega uskočiše ovi atentatori, a sve uz pucnjavu i vrisku. Za njim iza kućice kreče crni džip, i pređe ispred furgona i svi oni krenuše u pravcu Čitluka. Tada se okrenuo onaj popriječeni Žuto-bijeli kombi (on je ranije uvijek stajao pored kućice u kojoj su se odmarali policajci HVO-a) i brzo se odvezoše sa punkta.

Ostala su naša dva vozila – pezejac uz sami punkt i neko drvo, Toyota ispred punkta popriječena uz prometni znak, a sva vrata na njima bivala su otvorena (…) Kada smo stigli do generalove Toyote, ugledali smo zastrašujući prizor. Toyota je bila izrešetana kao sito sa svih strana, cak i krov, jer se na auto pucalo i sa balkona neuseljene kuće pored punkta. Krvi je bila posvuda, i u autu i van auta. U unutrašnjosti auta sam vidio mnogo dijelova odjeće, tijela, kose, bilo je i nešto bijelo poput mozga, pa čak i dijelova pištolja.”

Prema priopćenje Glavnog stožera HVO Herceg-Bosne, dogodilo se ovako:

”Oko 14 sati 9. kolovoza dva automobila naišla su prema punktu policije, ojačanog protuterorističkom jedinicom, a od strane Vojne policije HVO-a propisno im je signalizirano da se zaustave zbog rutinske kontrole. Umjesto zaustavljanja, suvozač iz prvoga vozila otvorio je bez ikakva povoda vatru iz automatskog oružja, a istodobno je vatra otvorena i iz drugog vozila. Dvojica su pripadnika protuterorističke jedinice pogođena, a poručnik Bodulić ubrzo je preminuo, dok je drugi pripadnik te jedinice teško ranjen. Nakon toga posada punkta uzvratila je paljbu usmrtivši u općoj pucnjavi putnike iz oba vozila, među kojima je bio i Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a.”

No, Mile Dedaković – Jastreb (glavni inspektor HOS-a) to je opisao drugačije, u priopćenju Zapovjedništva HOS-a Hercegovine:

”Gospodin general Blaž Kraljević i osam bojovnika HOS-a vraćalo se sa tiskovne konferencije iz Mostara. Zaustavljeni su na punktu koji je bio, to je vrlo važno i simptomatično, ojačan s antiterorističkom postrojbom HVO-a. Negdje oko 20 ljudi. Ne možemo prihvatiti verziju HVO-a da je naš bojovnik otvorio vatru. Evo zašto! Zato što su svi, njih devet ubijeni i vrlo brzo su leševi odneseni s mjesta događaja. Tako da uviđaj nije napravljen tamo kada su leševi bili.

Napravljen je u tijeku današnjeg dana (misli se na dan poslije), kada su čak i samovozi okrenuti prema Mostaru. Znači, nekome je bilo u interesu da sve te tragove prikrije. S druge strane poginuo je jedan pripadnik antiterorističke grupe. Budući da se radi o izrazito iskusnim borcima, bojovnicima, sigurno je da oni nisu imali vremena ni da iz vozila izađu. Znači, cijeli događaj odigrao se vrlo brzo. Po našoj procjeni, za 15 – 20 sekundi sve je završeno. Što se tiče pogibije i ranjavanja pripadnika HVO-a, najvjerojatnije je prvi pratilac gospodina Kraljevića, vidjevši što će se dogoditi, uspio reagirati i jedino je on ispalio taj hitac.

Onda su oni odmah otvorili vatru. Znamo pouzdano da su imali heklere s prigušivačima. Napravili su to što su napravili. To je bilo vrlo brzo i svi su bili mrtvi. U izvješću istražne sutkinje gospođe Ereš kaže se da postoje tragovi krvi od vozila do jedne kuće. Što znači da je jedan ipak ranjen uspio izaći i kretati se, ali je vjerojatno naknadno ubijen. Znači, drugim riječima išlo se na to da nema živih svjedoka.”

Izvor: epoha.com.hr