In memoriam Blaž Kraljević

Blaž Kraljević
(Lisice pokraj Ljubuškog, 17.9.1947. – Kruševo, 9.8.1992.)

Blaž Kraljević rođen je 1947. u Lisicama pokraj Ljubuškog. U ranoj mladosti odlazi na privremeni rad, prvo u Njemačku, a potom u Australiju. Za vrijeme rada u Australiji bio je angažiran u raznim političkim organizacijama hrvatskih iseljenika kao što su Hrvatsko revolucionarno bratstvo, Hrvatsko narodno vijeće, a 1977. učlanjuje se u Hrvatsku republikansku stranku. Australske vlasti su mu zbog njegovog političkog djelovanja odbijale dati državljanstvo i putovnicu sve do kraja 1980-ih. Kraljević u Cannberi 1980. osniva  Hrvatski informativni centar s ciljem informiranja australskih medija i diplomatskih predstavnika o hrvatskoj borbi za slobodu. U proljeće 1990., netom prije prvih višestranačkih izbora, Kraljević se vratio u Hrvatsku i postao član HSP-a. U stranci je imenovan pročelnikom HSP-ovog ureda za promičbu. Zahvaljujući australskim Hrvatima uspješno je organizirao nabavu oružja te u listopadu 1990. upućuje prvu pošiljku oružja HSP-a u Ljubuški, čime započinje formiranje Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Hercegovini. Na dan 15.12.1990. imenovan je zapovjednikom Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu.

Politika HOS-a i HSP-a bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini te protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. No, glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane (HVO) je smatrao da se HOS u Hercegovini, kao brojčano i materijalno slabiji, treba vojno podrediti HVO-u, kao što se HOS u Hrvatskoj uklopio u Hrvatsku vojsku (HV). Kraljević je takve zamisli odbacivao; on je zagovarao uspostavljanje zajedničkog stožera HOS-a, HVO-a i Armije BiH, jer nije vjerovao vodstvu Hrvatske zajednice (HZ) Herceg-Bosne, kojem je na čelu bio Mate Boban, sastavljenim od bivših rukovodioca Komunističke partije. Kraljević, stoga, nije priznavao Bobana kao predsjednika HZ Herceg-Bosne.

Nakon sastanka Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu i njihovog dogovora o primirju HVO-a i VRS-a te teritorijalnom razgraničenju HZ Herceg-Bosne i Republike Srpske, Kraljević je izdao javni proglas u kojem je pozvao Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Kraljević je potom imenovan generalom Armije BiH-a i članom Glavnog stožera Armije BiH.

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Boban je pozvao Kraljevića na sastanak u Mostar 9.8.1992. Na tom sastanku Boban je zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi “balijski izdajnici, koji će Hrvatima zabiti nož u leđa”, što je Kraljević decidirano odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Kraljević je s osam pripadnika HOS-a (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u postavljenu zasjedu tzv. Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe HVO-a, u kojoj su Kraljević i osmorica pripadnika pratnje ubijeni.

Kraljević je sahranjen 13.8.1992. Načelnik Ratnog stožera HOS-a postao je potom Ante Prkačin.